Kemal je najmlađa beba amputirac u BiH, sa samo 4 mjeseca bio ranjen i tako ostao bez noge.
Majka Ifeta ga je nosila u naručju trčali su do skloništa kada su pogođeni.
Majka je poginula a Kemal je ostao siroče i to još bez noge.
Njegov život bi sigurno bio drugačiji da sudbina nije do Kemala dovela italijanskog ratnog novinara Tonija Kapuca koji ga je izveo iz opkoljenog Sarajeva i odveo u Milano.
Tamo je Kemal boravio u bolnici a živio u Tonijevoj porodici.
Urađeno mu je nekoliko operacija, i naučio hodati.
Kada su Tonija novinari pitali za Kemala jednom prilikom rekao je:
- Primijetio sam među ranjenom djecom u sarajevskoj bolnici jednog malog, nasmijanog dječaka. Nisam odmah primijetio da je bez noge. Uzeo sam ga u naručje. Poslije sam ga često obilazio i jednostavno zavolio. Odveo sam ga u Italiju na liječenje i smjestio u Milansku bolnicu, gdje je naučio hodati. Bila je to moja najbolja životna odluka.
Nakon pet godina Toni je Kemala vratio u Sarajevo.
Ovo je jedna nestvarna priča, Kemal danas živi sa svojoj nanom i ocem koji je također bolestan, Kemal se bori na svoj način i možda bi sve nekako i bilo lakše da se Kemal prije četiri godine nije razbolio, dobio je tumor a njegov anđeo čuvar Toni Capuzzo ga je spasio ponovo.
Drugi put. Ovo je njegova sudbina.
