U završnoj riječi, zamjenik Višeg javnog tužioca Nikola Uskoković izjavio je da je dokazano da je Zoran 2. aprila 2016. godine, oko 17 sati u blizini kanala koji se nalazi u naselju Crvenka u Borči, kod električnog stuba broj 220, na svirep i podmukao način ubio svoju suprugu.
- Predlažem da sud okrivljenog oglasi krivim za krivično djelo teško ubistvo i osudi na maksimalnu kaznu zatvora, kao i da mu odredi pritvor, s obzirom na to da je za krivično djelo za koje mu je stavljeno na teret propisana kazna zatvora preko 10 godina, a način izvršenja i težina posljedice krivičnog djela su doveli do uznemirenja javnosti koja može ugroziti nesmetano i pravično vođenje krivičnog postupka. Uznemirenje javnosti traje u kontinuitetu, od momenta izvršenog krivičnog djela, pa i u ovom momentu donošenja prvostepene presude – naveo je tužilac.
U završnoj riječi, on je izjavio da smatra da je dokazano da je Zoran Marjanović bio svjestan kada je supruzi zadao osam rana po glavi, sa osam udaraca metalnim predmetom, kao i da je smrtonosne povrede zadao jer je to htio. Povrede su, kako je naveo, nanijete u kratkom vremenskom razdoblju, dok je Jelena još bila živa.
Namjerno isključio telefon
Na osnovu svih prostorno-vremenskog vještačenja i dopune vještačenja, zatim izjašnjenja vještaka tokom suđenja, prema zaključku tužilaštva proizilazi da je Zoran Marjanović namjerno isključio mobilni telefon po dolasku na nasip.
- Analiza baznih stanica i kretanja okrivljenog i pokojne Jelene Marjanović duž nasipa, pokazuje da je njihov susret u vrijeme oko 17 sati na otvorenom prostoru u zoni mjesta kritičnog događaja bio neizbježan. Dalje, samo mjesto ponovnog uključenja telefona Zorana Marjanovica nalazilo se u bliskoj zoni mjesta dogadaja oko 17, 04 sati. Također, evidentno je da je Zoran Marjanovic više puta pozivao telefonom pokojnu suprugu iz zone mjesta ponovnog uključenja, koje je u blizini mjesta ubistva.
- Svirepost ubistva dokazuje se vještačenjem Komisije veštaka, kojim je utvrđeno da je ubistvo izvršeno na grozan način, koji izaziva gnušanje okoline, kao i zbog činjenice da je Jelena ubijena uz nanošenje fizičkih i psihičkih bolova i patnje, i to dok je bila pri svijesti, pa sve do gubitka svijesti tek u samom kanalu. Žrtvi je pricinjen bol i nepotrebna patnja koja prevazilazi patnje koje prate svako lišavanje života, dok je izvršilac pokazao upornost u tome da je ubije na svirep način, pa čak i da uživao u tome – naveo je tužilac tvrdeći da radnje koje je Zoran Marjanović preduzeo prije i poslije zločina ukazuju da je suprugu ubio na lukav, prepreden način, tako što je na prevaru iskoristio povjerednje pokojne supruge i namamio je da se spusti u podnožje nasipa, ka kanalu, dok je njihovo dijete, tada šestogodišnja djevojčica, ostala na nasipu.
- Prije nego što je Jelenu lišio života u kanalu, u 16:38 sati Zoran Marjanović je svjesno isključio svoj mobilni telefon i postao nedostupan daljem registrovanju baznih stanica mobilne telefonije. Nakon ubistva, telefon je ponovo uključio u 17:04:28 sazi i ponovo postao dostupan odnosno registrovan od strane baznih stanica. U 19,35 sati u PU za grad Beograd UKP Osmo odjeljenje prijavio je nestanak oštećene, pokušavajući da prikrije svoje radnje izvršenja i po dolasku policijskih službenika učestvovao u potrazi za oštećenom simulirajući zabrinutost za njen nestanak – navelo je tužilaštvo, tvrdeći da je nelogično da je Zoran samo 15 do 20 minuta od rastanka sa Jelenom uznemireno pozivao njen broj, a potom i policiju jer je to “životno neuobičajeno”.
- Više javno tužilaštvo smatra da je odbrana okrivljenog nelogična, neživotna i manipulativna, jer on kroz svoju odbranu navlači sumnju na sebe. Tako je, pored svega ostalog, životno neubičajeno da neko prijavljuje nestanak supruge koja je otišla da trči na nasip, što je redovno činila, a na koji je i on došao sa djetetom – navodi tužilaštvo i u analizi ostalih dokaza navodi da smatra da je biološko-trasološkim vještačenjem utvrđeno da je pokušano uklanjanje tragova krvi Jelena Marjanović sa zadnjeg sjedišta Zoranovog “mercedesa”.
