Enko je 1935. rođen u Tuzli. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Sarajevu. Kao reporter pisao je iz mnogih zemalja Evrope, Azije i Južne Amerike. Imao je svoje stalne kolumne u Oslobođenju i gotovo svim drugim najznačajnijim i najtiražnijim listovima na ovim i širim južnoslovenskim prostorima.
Ostale su upamćene njegove stalne rubrike kao što su “Ljudovanje”, “Enkologija”, “Vrteška”, “Podrumska straka”, “Nasmiješite se, molim” i druge. U ratu je pisao kolumne u Oslobođenju, nastojeći da unese i zrno šale u svoje radove kako bi ohrabrio ljude.
U literaturi se bavio se isključivo humorom i satirom. Objavio je 10-ak knjiga humorističke i satiričke proze, dobitnik je više uglednih književnih nagrada iz tog žanra, neke njegove satirične priče ušle su u domaće i svjetske antologije.
Dobitnik je mnogih priznanja i nagrada, među kojima su: Šestoaprilska nagrada grada Saarajeva 1971. Nagrada Radoje Domanović za satiričnu priču 1990. najstarijeg humorističkog lista Jež, Zlatnu značku lista Oslobođenje, Nagradu Jugoslavenskog festivala humora i satire, u Budvi, 1968, Srebrnu čiviju, nagrada Prvog jugoslavenskog festivala humora i satire Čivijada, Šabac, te više nagrada Udruženja novinara BiH.
