U ATMOSFERI VENERE OTKRIVEN RADIO SIGNAL

NASA-ina sonda Parker je tokom bliskog preleta pored Venere u julu 2020. otkrila nešto neobično. Dok se nalazila na samo 833 kilometra iznad površine tog planeta, zabilježila je radio signal niske frekvencije koji je dolazio iz Venerine atmosfere.

Moramo razočarati one koji su pomislili da se radi o otkriću radio signala neke izvanzemaljske civilizacije koja se skriva ispod gustih oblaka tog planeta. Sonda Parker je, naime, uočila signal prirodnog podrijetla, no to ne znači da to nije zanimljivo. Naime, ovo otkriće je potvrdilo da ciklusi naše zvijezde utiču na atmosferu Venere.

Ovo je prvi put u gotovo tri desetljeća da je neka svemirska letjelica uspjela očitati izravna mjerenja Venerine gornje atmosfere. Podaci koje je prikupila daju nam novo razumijevanje kako se Venera mijenja zbog cikličkih promjena na Suncu.

  • Bio sam nevjerojatno uzbuđen kada sam primio nove podatke s Venere”, rekao je astronom Glyn Collinson iz NASA-inog instituta Goddard Space Flight Center, a prenosi Science Alert.

Pakleni planet

Venera je fascinantan svijet za nas Zemljane. Po veličini i sastavu nalikuje našem planetu, ima čak i atmosferu. S druge strane radi se otrovnom i pakleno užarenom tijelu koje je vjerojatno potpuno negostoljubivo za razvoj života kakav poznajemo.

Svemirske agencije nisu slale puno misija na taj planet. Nema puno smisla slati landere ili rovere jer ne mogu preživjeti na površini koja kuha na 462 stepena Celzijeva. Problematično je i slanje letjelica u Venerinu orbitu zbog njenih nevjerojatno gustih oblaka punih ugljikovog dioksida i sumporne kiseline.

Iako Venera nije najbliži planet Suncu, tu poziciju drži Merkur, svejedno je najtopliji u Sunčevom sisteu. Njena gusta atmosfera puna stakleničkih plinova zarobljava i zadržava toplinu te je ona na površini užarenija od Merkura – na njoj se metali poput olova otapaju i postaju lokve rastopljene metalne tekućine.

Sonda Parker se pored Venere našla sasvim slučajno, odnosno njena misija nije imala nikakve veze s tim planetom. Kako bi se mogla što više približiti Suncu i istraživati misterije naše zvijezde, sonda se koristila Venerom kao gravitacijskom praćkom; odnosno, koristila je njenu gravitaciju kako bi promijenila svoju brzinu i putanju.

Na jednom od tih preleta, instrumenti sonde zabilježili su radio signal. Collinson je primijetio nešto neobično unutar signala, ali nije mogao odmah dokučiti o čemu se radi.

“- Kada sam se sutradan probudio, pomislio sam: ‘O moj bože, znam što je ovo!'”, kazao je Collinson.

Sličan signal uočila je sonda Galileo kada je prolazila kroz ionosfere Jupiterovih mjeseci; slojeve atmosfere koje također imamo tu na Zemlji, ali i Marsu. Ionosfera je zapravo ionizirani sloj u atmosferi nekog planeta.

Uticaj solarnih ciklusa

Kada su znanstvenici shvatili o kakvom se signalu radi, iskoristili su ga za izračun gustoće ionosfere Venere i usporedili podatke sa zadnjim izravnim mjerenjima iz 1992. godine. Otkrili su nešto zanimljivo – ionosfera je u novim mjerenjima bila za jedan red veličine rjeđa nego 1992. godine.

Stručnjaci smatraju da je ovaj proces povezan sa solarnim ciklusima. Svakih 11 godina Sunčevi polovi zamjenjuju mjesta; jug postaje sjever, a sjever postaje jug. Nije jasno što pokreće te cikluse, ali znamo da se polovi mijenjaju kad je magnetsko polje naše zvijezde najslabije.

Budući da solarne aktivnosti poput sunčevih pjega (privremenih regija jakih magnetskih polja) ili koronalnog izbacivanja mase (izbacivanje plazme) ovise o Sunčevom magnetskom polju, ove faze nazivamo solarnim minimumom i solarnim maksimumom.

Mjerenja sa Zemlje pokazala su da se ionosfera Venere mijenjala sinkronizirano sa solarnim ciklusima – postajala je gušća sa solarnim maksimumom i rjeđa sa solarnim minimumom. No znanstvenici to nisu mogli potvrditi bez izravnih mjerenja.

Zato je ovo otkriće toliko zanimljivo. Mjerenja iz 1992. napravljena su u vrijeme blizu solarnog maksimuma; a mjerenja 2020. blizu solarnog minimuma. Oba mjerenja su bila u skladu s mjerenjima na Zemlji.

Dva glavna objašnjenja

Za sada nije sasvim jasno zašto solarni ciklus ima takav učinak na Venerinu ionosferu, ali postoje dvije vodeće teorije.

Jedna je da se gornja granica ionosfere tijekom solarnog minimuma spušta na nižu nadmorsku visinu, što sprječava protok ioniziranih atoma s dnevne na noćnu stranu, a što pak rezultira rjeđom noćnom ionosferom. Prema drugoj teoriji, ionosfera Venere za vrijeme solarnog minimuma brže istječe u svemir.

Podaci sa sonde Parker ne mogu isključiti niti jedan od ovih mehanizama, ali se znanstvenici nadaju da bi buduće misije i promatranja mogli razjasniti što se tu točno događa.

Istraživanje naziva Depleted Plasma Densities in the Ionosphere of Venus Near Solar Minimum From Parker Solar Probe Observations of Upper Hybrid Resonance Emission objavljeno je u časopisu Geophysical Research Letters.

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa ‘GLEDAJ Hayat‘ na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE

U SRBIJI ZGROŽENI POTEZOM CRNOGORSKE PJEVAČICE: USRED NIKŠIĆA ZAPJEVALA ‘SUDE MI’

0
Crnogorska pjevačica Jadranka Barjaktarović postala je glavna tema srbijanskih medija nakon što je u Crnoj Gori otpjevala: "Ne može nam niko ništa, jači smo od Srbije!".