Priznaje da s kulinarstvom nema nikakve veze, ali voli kuhati kada ima vremena, ali i da voli jesti.
U „Školu kuhanja“ Hayat TV-a prijavila se da bi obnovila i povratila nekadašnje kulinarske navike, vještine. Smatra da će uz druženje i ugodnu atmosferu naučiti mnoštvo novih stvari, finesa, vještina…
- Smatram da se nekada više kuhalo ili sam pak bila dijete pa mi je to tako djelovalo. Ja sam u biti osoba koja voli jesti, uživam u jelu. Djetinjstvo pamtim po porodičnim druženjima, nekadašnjim tzv. sijelima, gdje su pite i sve vrste mesa, kao i dolmi, preovladavali. Voljela sam provoditi raspuste kod rodbine na selu uz vruć domaći hljeb, kajmak, mladi sir i mnoštvo povrća iz bašte, paradajz, krastavica, a tek kada dođe vrijeme kukuruza, to su već poslastice – priča nam Sabrina.
Ne sjećam se koje je bilo prvo jelo koje je napravila.
- Moja mama je uvijek dobro kuhala i sjećam se da smo brat i ja, kao djeca, uvijek s njom nešto mijesili, mutili… Ali sjećam se svog prvog bureka. Pripremila sam ga za svoje rođake jer su nam roditelji bili na ljetovanju. To je bio baš burek, tanka jufka, a unutra fila za tri bureka – prisjeća se ova Sarajka.
Palačinke koje ona priprema svi zovu – „Bomba“.
- Nema šta nema u njima – objašnjava.
Priča nam da voli sve namirnice, osim bijelog luka.
- Nisam ljubitelj recimo bamija, ni tikvenice, ali mogu sve jesti. Volim soseve i radujem se školi kuhanja jer ću ih naučiti praviti – njena su očekivanja.
Kuhanje smatra relaksacijom. Voli druženje s porodicom.
- Miris kuhanja je dom, ljubav, porodica… Mene kuhanje na sve to asocira. Možda nekada i jeste bila strast, kada sam zaista imala vremena da se posvetim kuhanju i kada su djeca bila manja. Sada nas brzina života i sve obaveze odvedu na mjesta gdje jedemo, ali nastojim vikendom da imamo taj trenutak porodičnog druženja uz kuhanje i jelo. Kulinarstvo je divno zanimanje, ali se nikada nisam vidjela kao kuhar, ali kao poslastičar da jer obožavam slatko – smješkajući se priča Sabrina.
U kuhanju koristi vrlo malo začina jer je odrasla u okruženju gdje se nije jela previše začinjena hrana.
- Koristili su se osnovni začini. Ali sada volim probati i osjestiti okuse začina: bosiljak, metvica… ili recimo nešto ljuto. Bijeli luk, recimo, ne koristim. Ne podnosim njegov miris – govori ona.
Nikada ne bi pripremala, niti probala, puževe ili neka egzotična jela poput onih sa insekatima, šišmišima…
- Moram pohvaliti starijeg sina. On kada ima vremena zaista nas iznenadi sa nekim eksperimentom i dobro mu to ide – priča nam Sabrina.
Jako malo vremena provodi u kuhinji, ali uredno sve počisti.
- Doručak je glavni obrok u našoj kući. Ručak je poprilično kasno, a večeru praktikuje muški dio porodice, oni u biti non stop nešto jedu. Međutim, svi smo umjereni u jelu, nastojimo jesti šarolio i kvalitetno – kaže Sabrina zaključujući kako njena majka fenomenalno kuha, te da će njoj trebati još puno vremena da u pripremanju ukusnih jela bude tako uspješna.
