‘UNIŠTIO SAM BRAK SVOJOM LJUBOMOROM’

Njen glas je bio nesto posebno, poput izmiješanih glasova ptica koje su širile najljepšu pjesmu koja bi sve oko sebe opustila i raznježila

Bila je topla i mirna noć tog 13. juna kad sam prvi put poslao poruku preko društvene mreže ženi koja mi se na prvi pogled svidjela i probudila u meni nešto drugačije. Davno sam pratio njen život preko Facebook-a i mnogo puta pokušavao joj se javiti, al strah i trema su uvijek učinili svoje i ja sam odustajao sve do tog toplog i mirnog 13. juna.

  • Ćao. Šta radiš? – glasila je moja prva poruka koju sam pisao sa tremom i drhtavim rukama. Ubrzo je stigao odgovor kroz koji se osjetila toplina i ljubaznost prijatne žene o kojoj sam mnogo razmišljao. Dopisivali smo se u prijateljskom raspoloženju do kasno u noć. Ne znam na koji način, ali osjetio sam da se i ona zanima za mene. Možda ne toliko koliko ja za nju, ali sam neku hemiju i leptiriće osjetio duboko u sebi. Kako su dani prolazili mi smo sve češće i češće razgovarali o životima, uspjesima i nasim razočaranjima. Otvorio sam joj se iskreno kao nikom do tad i shvatio da je to žena koju želim za sva vremena. Njen glas je bio nesto posebno, poput izmiješanih glasova ptica koje su širile najljepšu pjesmu koja bi sve oko sebe opustila i raznježila. Taj njen glas mi je davao mnogo povjerenja i bio je lijek za sve sto me muči. Napokon, dogovorili smo se da dodjem u njen grad koji je od mog udaljen 50km. Bio sam mnogo uzbudjen i sa nestrpljenjen očekivao taj petak.

Došao je taj dan, za mene najveći u životu. Ranom zorom sam počinjao da se spremam poput mlade pred vjenčanje. Ništa nije moglo da me spriječi da odem i zagrlim moju princezu, čak ni to što nisam imao za put. I tako, uputio sam se pješke razmišljajući samo o njoj. Poslije 5 sati pješačenja konačno sam stigao u njen grad. Baterije na mobilnom je bilo samo toliko da joj se javim gdje se tačno nalazim. Poslije nekoliko trenutaka ugledao sam ženu koja ide prema meni. Bila je to žena koju sam zavolio prije nego što sam je vidio, bila je ljepša nego sa slike. Duga crna kosa, božansko lice na kojem se širio blistavo bijeli osmijeh, a oči poput dva najsjajnija bisera. U tom trenutku nisam znao šta učiniti: dal je zagrliti snažno i poljubiti ili ostati skamenjen u mjestu i diviti se toj ljepoti. Ipak sam učinio ono prvo, snažno je zagrlio i prislonio moje usne na njene. U tom trenutku niko na svijetu nije postojao oko mene, samo ona i ja i ljubav.

Unsplash

Krenuli smo zagrljeni do njenog stana i razgovarali, a meni je srce tuklo i ispunjavalo me nekom slatkom tremom. Došli smo do njenog stana, raskomotili se i nastavili opušten razgovor. Kako je noć sve više tekla meni je bilo neprijatnije gdje ću spavati. Stan je bio lijepo opremljen, TV, orman, dva dvosjeda i jedan manji krevet. Iskreno, pored mnogih veza koje sam imao, prvi put me prošla neka jeza, osjećao sam se kao da sam prvi put sa ženom. Naravno, legli smo i izgubili se u stravstvenim poljupcima i dodirima duboko u noć.

Sljedeće jutro sam se probudio pored žene za koju sam znao da ce postati moja supruga. Kako je dan odmicao ja sam morao da se vratim u svoje selo. Otpratila me do autobuske stanice a niz njeno božansko lice slivala se suza za suzom. Kad sam se vratio kuci više nije bilo isto. Ni sekunde nisam prestajao misliti na nju, postala je moje sve i pitao sam se mnogo puta dal zaslužujem to. Nakon par dana došla je ona kod mene u plavoj majici dugih rukava, crnim helankama i štiklama. Izgledala je poput anđela koji se sa neba spustio kod mene. Još mi je bilo draže kad sam vidioo kako je sa osmijehom prihvatila moju kćerkicu. Naravno, i malena nju. Naravno, ja sam htio da se što prije izgubimo u naš dio kuće i da je strastveno poljubim al to nije bilo moguće od moje stare majke koja se raspričala sa mojom suprugom kao da se znaju godinama. Sve ovo je za mene bilo prelijepo, ali zna se sve što je lijepo kratko traje.

U naš zivot i sreću umiješali su se moji grijehovi iz mladosti. Svu našu sreću i planove prekinula je pomisao da li ću otići nedužan u zatvor i vise ne vidjeti svoju suprugu koju volim više od svega. Bila je uz mene čak i kad nade vise nije bilo. Vratila se u svoj grad, a ja sam morao pobjeći u nepoznato. Čuli smo se svaki dan, ali ja sam sve više venuo bez njenog dodira. Nakon mjesec dana stvar sa policijom se malo slegla, a ja sam pojurio kod moje supruge da je što prije vidim i zagrlim. Kad smo ugledali jedno drugo pomiješali su nam se osmijeh i suze. Bilo je previše uzbudjenja, nastavili smo život u njenom gradu sa mojim povremenim odlascima u drugu državu sređujući papire za posao i bolju budućnost. Ljubav medju nama je rasla iz dana u dan pa čak i u situacijama koje bi malo parova izdržalo smireno i zagrljeno poput nas dvoje. Bilo je da po 2-3 dana ne okusimo hranu, ali to nas nije razdvajalo niti činilo nervoznima. Naprotiv, znali bi se što jace zagrliti i zaspati. Ljubav je bila prevelika, mnogi bi nam pozavidjeli, ali problemi su poceli opet.

Počela je moja prevelika ljubomora, strah da će neko oteti ono što je moje, da će joj dosaditi ovaj život sa mnom. Ja sam je volio, ali nisam joj mogao pružiti ni ono osnovno za zivot, iako je ona bila žena na mjestu mene je ta sumnja ubijala da će jednog dana reći: izvini ne mogu više ovako, a ja sam bio nemoćan da bilo šta uradim. Prikrivao sam tu ljubomoru u meni nespavanjem, grickanjem prstiju, sve u meni se kidalo. Naravno, poslije al*ohola sve to u meni izbije na površinu i dodje do svadje. Znao sam da me voli ali strah od ostavljanja je bio jaci od mene.

Vrhunac naše svađe došao je za Novu Godinu kad me obuzela pretjerana ljubomora i nasrnuo sam žestoko na nju pod dejstvom al*ohola kojeg proklinjem od tog trenutka. To jutro sam završio u policijskoj stanici i čekajuci da dam izjavu razmišljajući zar je od onolike ljubavi došlo do ovoga. Poslije toga neće više biti isto, gledamo se kao dva stranca, što smo i postali. Nikad to više neće biti brak kakav je bio zaslužujuci meni i mom strahu i mojoj nepotrebnoj ljubomori. Znam da nisam zaslužio drugu šansu, ali volio bih je do dana kad moram krenuti tamo gde niko ne zeli.

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa ‘GLEDAJ Hayat‘ na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE

0
Vjeverice imaju osobine ličnosti slične čovjeku, tvrdi se u novoj studiji Kalifornijskog univerziteta u Davisu, za koju se navodi da je prvi naučni rad koji je dokumentovao "ličnost" tih životinja.