Njegov otac Spasoje, rodom iz Kruševca, bio je oficir Jugoslovenske narodne armije, a majka Danica domaćica iz Makarske.
Od prvog dana pa sve do smrti, punih 36 godina borio se za muziku i živio po pravilima koja mu je ona nametala. Poznat kao jugoslovenski princ rokenrola, muziku je zavolio još kao dječak.
Mladenović je ostao upamćen kao velik umjetnik, ali i velik šarmer. Ali, slava mu je bila velik teret.
– Nije baš prijatno kada ljudi žele sa vama da pričaju i onda kada niste raspoloženi za to. Više ne mogu nigdje da odem, ne mogu da radim ono što želim. Ljudi me sve češće maltretiraju. Ne mogu da se pomirim s tim preuveličavanjem na svim poljima, izgubljenim vremenom koje provedem u razgovoru sa onima koji me zovu bez ikakvog razloga i hoće da čuju samo tračeve. To može da bude vrlo neprijatno – izjavio je svojevremeno Mladenović.
U avgustu 1994. nakon nastupa grupe na Festivalu u Budvi, Milan je prevezen u bolnicu, gdje je ustanovljeno da ima rak pankreasa. Poslije tri mjeseca teške borbe sa bolešću preminuo je izuzetno iscrpljen i sa svega 35 kilograma.
– Za kraj bih rekao samo da mi ni u kom slučaju nije žao što sam sve ove godine protraćio na tako neozbiljnu stvar kao što je rokenrol, i mislim da poštenije i iskrenije nisam mogao da potrošim sve te godine – riječi su kojima je završena njegova monografija.
Uprkos slavi, o Milanovom privatnom životu se malo znalo, ali i mnogo raspravljalo. Posljednje godine proveo je s Majom Maričić koja je bila njegova najveća ljubav. Njoj je posvećena pesma “Oči boje meda”. Za Mladenovića se govorilo da je imao sidu i bio zavisan o heroinu, ali zvanično je umro od raka pankreasa.
Ime Milana Mladenovića danas nose ulice u Beogradu, Zagrebu i u Podgorici.
