Dan održavanja prvog Bošnjačkog sabora obilježava se kao Dan Bošnjaka. Tako će biti i ove godine, u organizaciji Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ u sarajevskoj Vijećnici 28. septembra s početkom u 20h.
Gost emisije Dobar dan BiH bio je dr. Šaćir Filandra, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, a funkciju predsjednika Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ obnašao je od 2001. godine do 2009. godine.
- Taj 27. i 28. septembar 1993. godine je bio od ključne, rekao bih povijesne važnosti za savremenu egzistenciju BiH i Bošnjaka. Budući da je osnovna zapravo tema saborovanja Bošnjaka, koji su došli iz cijele BiH na taj skup, bila prihvatanje ili odbijanje Ženvskog mirovnog plana koji je namjeravao BiH preustrojiti na način unije triju republika, što bi faktički u tadašnjem stanju, s obzirom na koncept tog mirovnog sporazuma znacilo i kraj BiH. Kao propratna manifestacija ili dio tog saborovanja došlo je do renominacije nacije i Bošnjaci su tada vratili svoje staro narodno ime, Bošnjak, umjesto ranijeg imena Musliman. To vrijeme je, budući da sam i sam bio na tom skupu, i tad sam i obnašao funkciju direktora Državnog radija, pa sam i medijiski to pokrivao, a bio sam upućen u sve pa mogu da kažem, bilo jako dramatično, jako značajno i jako emotivno i uvodni govor Alije Isakovića, našeg književnika i mog prijatelja obilježio je cijeli Sabor, zato što je bio krajnje intelektualiziran, vrlo emotivan i pun poruka kojih se trebamo držati koliko je to moguće. Toliki je značaj tog njegovog uvodnog govora bio da je poslije štampan kao pojedinacno izadnje. Sad možda ove nove generacije to više i ne pamte, to ih možda dovoljno i ne interesuje ali je njegovo izlaganje bilo jako jako ekselentno.
U dramatičnom, povijesnom trenutku Bošnjaci su bili suočeni sa opstankom vlastite zemlje sa vlastitim biološkim opstankom. Bili su suočeni sa otvorenim neprijateljstvom svojih komšija, dijelom srpskih, hrvatskih nacionalista koji su osporavali i Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu, tako da je od presudne važnosti bilo vraćanje imena Bošnjak jer se na taj način zapravo u semantičkom, metaforičkom i zbiljskom smislu egzistencija Bošnjaka vezala prije svega za zemlju Bosnu, za njihovu državu i bosanski jezik. Na taj način, u tom se zapravo trenutku prišlo tome činu, tom se činu nije moglo prići niti se prilazilo 1991. godine kada je bio popis stanovništva, kada smo mi vratili naziv za jezik bosanski ali u ratu se zapravo, sazreli su uvjeti da se ta bosnaska dimenzija naše egzistencije o kojoj se i danas govori, o kojoj će se tek ubuduće jos više govoriti, da se zna, zapravo naglasi, potcrta, da se osvijesti jer je ona bila u jednom emocionalnom naboju. To je bila duga ratna zima, Sarajevo je bilo opkoljeno, bilo je vrlo teško doći u grad. Prvi put su se sreli borci, ljudi, intelektualci, političari iz provincije, iz opkoljenog grada. To je bio jedan vrlo, vrlo zanimljiv i krajnje povjesno zančajan susret i bilo je najznačajnije to što su Bošnjaci odbili, suštinski odbili taj plan o podjeli zemlje. Pri tome se nisu zamjerili puno Međunarodnoj zajednici i izbjegli su te makaze da se zemlja faktički podijeli na tri odvojene nacionalne države – kazao je profesor Filandra.
Na pitanje, kako odgovoriti na negiranje identiteta Bošnjaka koje se u posljednje vrijeme dešava prvenstveno kroz negiranje bosanskog jezika, profesor Filandra je odgovorio:
- Borba za priznaje, identitetsko prizanje, kulturološko, povijesno, političko priznanje Bosne i Hercegovine, kao posebnog entiteta je dugotrajan proces, s obzirom da je posljednja dva stoljeća ona negirana svojski sa strane. Ona se danas odbranila, danas je međunarodno priznata zemlja, neovisna politička činjenica i tek predstoji vrijeme za profiliranje njenog identiteta njene unutarnje strukture, borba za njeno priznanje. U tom priznanju po mom osobnom mišljenju, ključnu važnost će imati projekti iz oblasti kulture, i ta zapravo civilizacijska dostignuća, umjetnička, kulturna koja je zapravo kulturni dignitet jedne nacije. Nacije u savremenom svijetu će se manje više figurirati kao kulturna činjenica, s obzirom na sve procese integracije. Vi ćete biti vrijedni koliko budete kvalitetni, a bit ćete kvalitetni koliko se budete obrazovali, a obrazovat ćete se onliko koliko budete ulagali u to obrazovanje. Tako da nam predstoji u tom smislu veliki jedan prosvjetiteljski projekat. Morat će se više ulagati u kulturu, obrazovanje, medije i u profiliranje jednog kulturnog zajedničkog, pa onda i posebnog identiteta.”
Cijelo gostovanje pogledajte u videu.
