STOTINE ELEKTRONSKIH I PRINTANIH MEDIJA U BIH, ALI TRANSPARENTNIH PODATAKA O VLASNIŠTVU NEMA

21 dec | 15:28

Kako provodiš slobodno vrijeme? -Gledam tv. Šta gledaš? -Sve redom.

Ali šta gledaš/gledamo ili slušamo, posebna je priča. Oni s istančanim ukusom reći će kako gledaju/slušaju „ponuđeno“. Za one koji će radije pobjeći i od medija, reći će „ponuđen k'o počašćen“. A o svemu bi se moglo pričati. I o nama/ novinarima, medijima za koje radimo, gašenju jednih, nastajanju drugih, plaćama, sadržaju, slobodama, demokratiji, (ne)zavisnosti.

Reporteri bez granica, u prvoj polovini godine, kazali su kako je svjetski indeks slobode medija 2018. godine pokazao rastući animozitet prema novinarima. Dodali su i kako neprijateljstvo prema medijima, koje otvoreno potiču politički lideri i napori autoritarnih režima da predstave svoju viziju novinarstva, predstavljaju ozbiljnu prijetnju demokratiji. A onda su predstavili i brojke. Prema njima, na listi zemalja, SAD pada za dva mjesta u odnosu na raniji period, jer ih vodi Donald Trump. Od zemalja zapadnog Balkana, Srbija je doživjela najveći pad, i to za deset pozicija. Sve ostale zemlje pomalo su napredovale. Makedonija je najlošije plasirana, nalazi se na 109. mjestu, ali je u odnosu na prošlu godinu napredovala za dva mjesta. Za tri mjesta su napredovale Crna Gora i BiH, Hrvatska za pet, a Kosovo je napredovalo za četiri mjesta. Što Donald Trump u SAD-u, to Aleksandar Vučić u Srbiji. Pod Vučićevom vlašću Srbija je postala zemlja u kojoj nije sigurno biti novinar, kaže izvještaj Reportera bez granica. Ističe i to da Srbija ne uspijeva ispuniti evropske standarde medijskih sloboda.

Ali BIH je napredovala. Za tri mjesta. Neka ne promakne ova informacija. Napredak, bez obzira na iznova potvrđeno kako je stanje u medijima u BIH loše, kako novinari smatraju da je situacija mnogo teža i kako mora nastupiti vrijeme promjene. Objašnjavali su novinari kako je situacija gora ne samo kada je riječ o medijskim slobodama, nego uopće o ljudskim pravima, građanskim slobodama i vladavini prava. Novinari su i dalje izloženi prijetnjama, onemogućava im se ili ugrožava rad, ne provodi se sistemska zaštita novinara. Pojedini smatraju kako imajući u vidu društvo u kojem živimo, centre moći i ono što se od medija traži, nema potpune slobode novinarstva.

Njihov broj posebna je priča. Broj korisnika dozvola za televizijsko emitiranje putem zemaljske radiodifuzije je 38, za radijsko emitiranje putem zemaljske radiodifuzije je 140, korisnika dozvola za televizijsko emitiranje putem drugih elektronskih komunikacijskih mreža u BIH ima 52, onih koji  distribuiraju audiovizuelne medijske usluge i medijskih usluga radija je 37, i tako redom. Dakle, stotine elektronskih medija dostupne su građanstvu. A onda se nižu printani mediji: dnevne novine, magazini, novinske agencije, vjerski časopisi. Internetski portali više se i ne broje.  

No, transparentnih podataka o vlasništvu medija nema. U izradi je zakon koji bi takvo stanje morao promijeniti.

U jednom članku novinar i publicist Vlastimir Mijović na pitanje kolega iz DW kakva je medijska slika BIH u eri interneta, odgovara kako se niko danas ne može požaliti da su mu začepljena usta i da ne postoje medijski kanali kroz koje može izraziti svoju misao, kritiku, koncept, politiku ili sklonost.

- Rekao bih čak, kaže Mijović, da se, s internetom, liberalizam počeo miješati s anarhizmom, u kojem je već samo jedan bloger dovoljan da stvori medij sa solidnim utjecajem. Usto su nastali i mediji u vidu društvenih mreža, koje kreiraju i uređuju građani, među kojima je mnogo onih koji svoj dan ne mogu zamisliti bez barem jednog priloga namijenjenog poznanicima, ali i široj čitalačkoj publici. Formalno su slobode velike, no one su praktički, prema mom mišljenju, manje nego u nekim prethodnim periodima. Nije dovoljno imati pristup mediju i volju da se putem njega djeluje; to se svodi na čistu formalnost i brčkanje po plićaku ukoliko ne postoje snažni redakcijski timovi i, u njima, dobro obučeni, a što da ne - i vrhunski novinari. Danas je većina medija, nažalost, neslobodna i nemoćna u suštinskom smislu jer u eri besplatnih medija (interneta, televizije i radija) oni nisu materijalno ovisni o svojim čitaocima, gledaocima i slušaocima, nego o broju 'klikova' na portalima ili broju depersonaliziranih očiju pred ekranima. Zbog toga uvjete za kvalitetan rad ima manji dio medija, oni koji su zanimljivi oglašivačima i koji od reklame mogu namaknuti iole solidan budžet za vlastiti rad. Ta industrija oglašavanja u BiH je danas, ustvari, glavni i moćan cenzor medija i novinara.

 A slobodni mediji u vezi su s pozitivnim rezultatima koji su važni za zaustavljanje siromaštva, jačanje civilnog društva, institucionalnih promjena, političke transparentnosti...  

I na kraju, ne manje važni su mjerači gledanosti u BIH. Stručno se to zove telemetrijom. Nakon osam godina Mareco Index Bosnia – MiB (podugovarač globalne istraživačke kompanije TNS), zamijenjen je s Audience Measurementom - AM (podugovarač također globalnog istraživača - Nielsen). Komercijalni mediji morali su pratiti nisku cijenu oglašavanja nauštrb investiranja u produkciju i kvalitetne programe, kazao je Senad Zaimović, direktor FABRIKA-e. Objašnjavao je i kako se samim tim iz godine u godinu pogoršavalo njihovo ućešće u gledanosti. Na ukupan oglašivački potencijal, objasnio je Zaimović, snažno je utjecao spill over medija iz susjednih zemalja, kao specijaliziranih izvanredno produciranih globalnih programa koje nude kablovski operateri, a domaća publika sve se više počinje okretati prema sadržajima susjednih zemalja.

- Naime, državni Institut za mjeriteljstvo je donio akt da svi peoplemetri trebaju biti podložni laboratorijskim analizama, provjeri baždarenja kao da se radi o satu za struju ili vodomjeru, a ne o instrumentu zasnovanom na relevantnom panelu domaćinstva. AM je osnovao laboratoriju i sam svoje peoplemetre proglasio validnim. MIB nije htio niti mogao dostaviti svoje uređaje konkurentskom laboratoriju, s obzirom na to da se prvenstveno radi o zaštiti vlastitog softverskog i industrijskog know-how-a. Institut za mjeriteljstvo je istovremeno naložio i agencijama da je protuzakonito koristiti usluge MIB-a. Inače, MIB je bio u nadležnosti UMI-ja, te je bio obavezan poštivati raspodjelu troškova među članicama, dozvoliti povremenu reviziju od komisija koje je imenovao UMI. AM nije htio formalizirati saradnju s UMI-jem. Definirao je cijene usluga prema vlastitom nahođenju. Nekoliko agencija i medija se žalilo Konkurencijskom vijeću koje je izdalo rješenje i kaznilo AM, jer su za istovjetne usluge, kao dominantna organizacija na tržištu – u ovom slučaju jedina, nudili različite cijene - kazao je Zaimović.

 Bit će da je sve ostalo samo nepovjerenje u kvalitet podataka, čime se nastoji sabotirati rad medija u BIH.

Možemo li onda pričati o tome kakva je situacija u medijskoj industriji u BIH?

Moramo. Mediji su, ili bi morali biti, „čuvari demokratije“. Mediji su veoma važni za cijelo društvo i njegov razvoj. Dakle, o medijima i medijskoj industriji se mora govoriti i to na mnogo više nivoa nego se trenutno radi.



(Melina Rašidović/Hayat/Foto: Ilustracija)

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa 'GLEDAJ Hayat' na aplikacijama i portalu.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.


TRENUTNO NAJČITANIJE