SEDAM GODINA OD PRVE NESREĆE: ANALIZA NEUSPJEHA SUHOJ SUPERJETA 100

9 maj | 23:23

Svijet su šokirale nedjeljne scene s moskovskog aerodroma Šeremetjevo kada se prilikom slijetanja zapalio avion Suhoj Superjet 100 (SSJ-100), a 41 osoba izgubila život.

Slučaj je htio da se tragedija u Moskvi, druga fatalna nesreća SSJ-100, desila četiri dana prije godišnjice prve nesreće.

Na današnji dan - 9. maja 2012. godine - Suhoj Superjet 100 doživio je nesreću tokom demonstracionog leta iznad zapadne Jave u Indoneziji, dok su se u njemu nalazili indonezijski poslovni ljudi i predstavnici ruske ambasade. Umjesto da dobiju preporuku za nabavku aviona, 46 osoba našlo je smrt kada je SSJ-100 udario u liticu planine Salak.

Ispostavilo se da je nesreću izazvao niz okolnosti - piloti su ignorirali sigurnosna upozorenja, nije bilo pouzdanih podataka o terenu, indonezijski kontrolori bili su nepažljivi i preopterećeni.

I nedjeljna nesreća u Moskvi po svemu sudeći je rezultat greške pilota. Mediji pišu da je, nakon prijavljivanja problema s komunikacijama zbog udara groma, povratak u Moskvu išao rutinski, nije oglašen ni 'Mayday' koji bi alarmirao spasilačke ekipe. Problemi su nastali nakon grubog prizemljenja koje je izazvalo oštećenja rezervoara, potom i požar.



Nesreća u Moskvi došla je u najgorem mogućem trenutku za prvi ruski putnički avion konstruiran poslije raspada SSSR-a. Superjet 100 je regionalni avion razvijen u suradnji s italijanskom kompanijom 'Alenia Aeromacchi-Finmeccanica aeronautica' kako bi se ruska avioindustrija vratila na svjetsko tržište, ali i popunila prazninu na domaćim linijama.

Među partnerima za isporuku dijelova i sistema nalazi se 30-ak renomiranih svjetskih proizvođača, između ostalih i Boeing (konsalting), ali i Safran Snecma u proizvodnji motora SaM-146. Ako se modernoj tehnologiji doda i povoljna cijena od 35 miliona dolara (20-ak procenata manje od Embraera E-serije i dvostruko jeftiniji od Airbusa A220), ne čudi da su se među kupcima Superjeta našle kompanije iz cijelog svijeta.

- Pojava SSJ je rezultat apsolutno normalnog pokušaja diverzifikacije ruskog izvoza i rasta nacionalne ekonomije. Bez takvih pokušaja, ruska ekonomija je osuđena na zavisnost od izvoza sirovina, sa svim posljedicama koje to nosi - govori Ivan Ljubimov, novinar Novaje Gazete, lista koji je kritičan prema Putinovoj vlasti.

Međutim, proizvodnja i plasman moderno koncipirane letjelice bili su daleko od ruskih želja. Velike međunarodne aviokompanije prilično oprezno su tretirale putničke avione ruske proizvodnje. Modeli sovjetskih civilnih aviona u prošlosti nisu uspjeli steći reputaciju sigurnih, tehnoloških i ekonomičnih letjelica. Novi avion je od starta morao preuzeti kolektivnu odgovornost za probleme svojih prethodnika.

Paradoksalno, još više zabrinutosti bilo je u Rusiji. Raspadom SSSR-a nestalo je cenzure pa je javnost uredno informirana o nesrećama aviona napravljenih u bivšoj državi. Iako su katastrofe najčešće uzrokovale greške pilota i loše održavanje vazduhoplova, ipak je povjerenje putnika u ruske modele civilnih aviona bilo na niskom nivou.

Stoga je pojavljivanje aviona Boeinga i Airbusa u flotama ruskih avioprijevoznika na početku novog milnija primljeno s entuzijazmom.

A kada su se pojavile vijesti o novom ruskom avionu SSJ-100, putnici nisu s radošću primili najavu povratka na domaće avione, makar i na domaćim letovima. Sa takvom reakcijom javnosti u Rusiji i svijetu, Suhoj je trebao dosta sreće za uspjeh projekta Superjet 100. A trebalo je usvojiti i nove tržišne i sigurnosne standarde kda je riječ o besprijekornom održavanju aviona, brzom uklanjanju strukturnih nedostataka, blagovremenom obavještavanju aviokompanija o operativnim karakteristikama...

Bizarna nesreća na današnji dan prije sedam godina, tokom demonstracionog leta u Indoneziji, bila je nagovještaj loše sreće. Ako Suhoj nije kriv za nesreću u Indoneziji, ono što se kasnije dešavalo donijelo je neuspjeh projekta SSJ-100. Tokom rada su se manifestovali različiti kvarovi, motor se relativno brzo trošio, a kao glavni problem pojavilo se održavanje aviona. Čekanje na zamjenske dijelove oteglo se na nedopustivih 30-80 dana, prenosi Radio Sarajevo.

Kao rezultat kvarova i dugog čekanja na rezervne dijelove, Suhoj Superjet 100 često je dugo ostajao prizemljen, provodio znatno manje sati u zraku od konkurenata. Meksička aviokompanija Interjet, kupac 22 Superjeta, bila je prisiljena pribjeći "avionskom kanibalizmu":

Demontirali su nekoliko SSJ-100 da bi skinuli dijelovi koje su potom ugradili na ostale letjelice u floti. Kao rezultat ovih nedostataka, izvozni potencijal Superjeta 100 u velikoj mjeri je iscrpljen, a katastrofa na Šeremetjevu dodatno je ugrozila povjerenje u letjelicu.

Iako istraga o uzrocima nesreće još nije završena, mnogi putnici se boje nastaviti let Superjetom. Ništa neobično u svijetu avijacije, slična sumnja posljednjih mjeseci prati i Boeing 737 Max8. I pored svih problema, Suhoj je od 2010. godine do danas kupcima isporučio respektabilnu brojku od 186 primjeraka Superjeta 100. Posljednja nesreća tražit će dodatni trud i vrijeme na stjecanju povjerenja potrošača. A to će zahtijevati dodatne troškove i državne subvencije.



(Hayat / Foto: UAC)

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa 'GLEDAJ Hayat' na aplikacijama i portalu.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.


TRENUTNO NAJČITANIJE