Studija Univerziteta u Kaliforniji pokazala je da na ocjenu nemarnosti takvog čina utječe pozadina situacije, odnosno šta je to što okolina smatra (ne)prihvatljivim.
Psiholozi objašnjavaju da je problem u tome što je naš strah o opasnostima koje mogu da se dese kada dijete ostane samo – preuveličan, jer društvo uglavnom to vidi kao nešto neprihvatljivo. Što je razlog manje moralno opravdan, opasnost se smatra većom, iako su djeca objektivno bezbjedna u većini situacija.
Istraživanje je pokazalo da ako je beba zaključana sama u kolima u podzemnom parkingu i ostavljena na 15 minuta, ispitanici su smatrali da je nebezbjedna ukoliko je majka otišla na sastanak sa ljubavnikom, u šoping ili na kafu sa prijateljicama. Sigurnija je, s druge strane, ako je mama otišla iz moralno opravdanijeg razloga, kao što je neodložan i važan sastanak. A suština je da je u oba slučaja dijete ostavljeno da bude samo, na isti način, samo iz različitih povoda.
Ispitanici su dobijali i primjere o dvoipogodišnjem djetetu ostavljenom kod kuće na 20 minuta, šestogodišnjaku koji je u parku boravio sam 25 minuta i osmogodišnjaku u kafiću koji je 45 minuta bio bez roditelja. Istraživanje je pokazalo da se oni najviše plaše da stranac može da naudi djetetu ili da će mu se desiti neka nesreća u tim trenucima.
