Građevinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru i Fakultet za saobraćaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu zajednički su organizirali ovaj skup čiji je implementator Udruženje inženjera geotehničara u Bosni i Hercegovini.
Federalni premijer Fadil Novalić izjavio je danas u Sarajevu da bi jedna cijev tunela Prenj sa pristupnim dionicama mogla biti završena za sedam godina.
Premijer FBiH je istaknuo da planina Prenj predstavlja najveću prirodnu prepreku na Koridoru Vc i da bi taj tunel dužine 10 km bio deveti najduži u Evropi.
Tunel Prenj u dužini deset kilometara nalazi se na dionici autoputa Konjic – Mostar, a procijenjena vrijednost ovog projeketa je 250 miliona eura (pola milijarde KM).
- Zato smo organizirali ovaj skup sa priznatim stručnjacima iz Austrije i Švicarske kako bi nam ukazali na opasnosti i prednosti koje možemo iskoristiti pri iskopu tunela – rekao je Novalić.
Pojasnio je da bi za početak bila građena jedna cijev tunela i druga tehnička cijev, te da građanima duguju objašnjenje zašto su radovi na Koridoru usporili iako naplaćuju akcize, a, kako kaže, razlog je zahtjevnost preostalih dionica, piše Fena.
Precizirao je da su sredstva za izgradnju već osigurana od Evropske banke za obnovu i razvoj i Evropske investicijske banke za pristupnu dionicu od Ovčara do Konjica – 170 miliona eura, za sam tunel koji s jednom cijevi košta 240 miliona eura, te za dionicu od tunela do Vrapčića još 170 miliona eura.
- Dionica bi bila funkcionalna uz dodatak poddionice Mostar-sjever što bi ukupno koštalo 820 miliona eura i postoji zatvorena finansijska konstrukcija između EBRD-a, EIB-a, a i bh. banke bi osigurale 450 miliona KM – pojasnio je Novalić.
Naglasio je da je izgradnja infrastrukture važna jer BiH spašava od recesije koja već zahvata Evropu, budući da je 92 posto materijala za izgradnju autoputa iz domaćih izvora, a jedno radno mjesto na izgradnji autoputa generiše još 2-3 u drugim sektorima.
Premijer Novalić ntakođer naglašava da bi izgradnja te dionice značajno poboljšala saobraćajnu prohodnost BiH jer bi put od Sarajeva i Mostara mogao trajati manje od sata, a međunarodni koridor bi privukao promet putnika i roba od Budimpešte prema Jadranu.
