Osobe koje su organizatori masovnih ubistava, silovanja i drugih najtežih oblika zločina počinjenih na prostoru BiH, slobodno šetaju u susjednim državama i postali su samo broj protiv kojeg Bosna i Hercegovina ne poduzima nikakve mjere… trećina nedostupnih.
Šta znači “nedostupni “?!
Da li VSTV i druge bh. institucije znaju gdje su? Koliko takvih predmeta je spremno za preuzimanje od Srbije i Hrvatske? Da li se “nedostupni “kriju? Da li su za njima raspisane potjernice?, pitaju iz Udruženja žrtava i svjedoka genocida.
Oni kažu, nećemo to saznati, kao što nećemo saznati sudbinu predmeta A oznake.
Ono sto je sigurno je da nema niti jednog Bošnjaka u toj jednoj trećini nedostupnih. Oni su itekako dostupni i procesuiraju se, jer kako kažu nisi imali razloga da bježe.
Ko će odgovoriti na pitanje kako i zašto su “nedostupni”. Da li su bili nedostupni od momenta otvaranja istraga ili od momenta podizanja optužnica …?
Ili se desilo nešto slično kao sa Jelavićevem koji je dobio prethodni informaciju i pobjegao iz BiH u Hrvatsku ili sa Tomom Kovačem optuženom za genocid u Srebrenici?
