Grupa No Name je predstavljala Srbiju i Crnu Goru na Eurosongu 2005. godine u Kijevu, a zahvaljujući godinu dana ranijem uspjehu Željka Joksimovića s pjesmom Lane moje dobila je direktan ulaz u finale.
Pjesma Zauvijek moja je te godine dobila ukupno 137 bodova, dobivši maksimalnih 12 bodova od Hrvatske, Austrije i Švicarske, čime je osvojila 7. mjesto i Srbiji i Crnoj Gori ponovo osigurala direktan nastup u finalu.
Šesteročlani bend činili su Danijel Alibabić, Marko Prentić, Branko Nedović, Dragoljub Purlija, Bojan Jovović i Marko Perić. Dečki su te godine imali od 18 do 20 godina te su vrlo brzo postali hit među obožavatelji(ca)ma Eurosonga.
Spot za njihovu pjesmu danas ima više od 1.5 miliona pregleda, dok je eurovizijski nastup pregledan pola miliona puta.
“2020. je, a ja još slušam ovo remek djelo”, “Ovo su bila zlatna vremena Eurosonga”, “Jedva se sjećam sebe iz tog razdoblja, ali ovu pjesmu znam napamet”, komentari su koji se mogu pronaći na YouTubeu.
Članovi No Namea i danas se bave muzikom, poput Marka Prentića koji danas ima i neke samostalne pjesme te radi kao profesor gitare. Danijel Alibabić danas ima prilično uspješnu solo karijeru te vodi i školu pjevanja.
Bojan Jovović ima svoj glazbeni studio te radi kao kompozitor, a Marko Perić i Branko Nedović kasnije su svirali u nekoliko bendova.
U aprilu prošle godine bend se ponovno (online) okupio te izveo svoj najveći hit, a snimku su objavili na Instagramu i oduševili mnoge.
- Prije 15 godina nastala je pjesma koja i danas traje. Grupa No name je s ovom kompozicijom učestvovala na Eurosongu 2005.godine. Nagrade neću nabrajati kao ni uspjeh koji smo tada postigli. Dovoljno je da pojačate i uživate u ponovnom okupljanju grupe NO NAME – napisao je tad Prentić.
Pjesma je prije i tokom Eurosonga praćena brojnim kontroverzama.
Iako je uvjerljivo pobijedila na Evropesmi-Europjesmi 2005. u Podgorici, glasanje su neki smatrali nepravednim jer su objema najbolje plasiranim pjesmama s Beovizije svi članovi žirija RT Crne Gore dali po nula bodova (slično prethodnoj godini, kada su svi crnogorski izvođači dobili po nula bodova od članova žirija iz Srbije).
Pjesma je dobila i najveći broj bodova u telefonskom glasanju, no u direktnom prijenosu je prvo rečeno da su u pitanju glasovi koje su prikupili crnogorski operateri. To je zatim demantirano tvrdnjom da su uključeni i glasovi iz Srbije, no predstavnici RTS-a su godinu nakon rekli da glasovi gledatelja iz Srbije nikada nisu bili uključeni u službene rezultate.
Stranke koje su se tad zalagale za osamostaljenje Crne Gore su pjesmu u to vrijeme praktički prihvatile kao himnu pokreta za nezavisnost, dok je u Srbiji vladao tihi bojkot.
