U Bosni i Hercegovini je oko 50 hiljade patoloških kockara, a jedan od glavnih uzroka ovog poroka koji društvo razara zastrašujućim razmjera je teška ekonomska situacija i ogromna nezaposlenost.
Da bi bilo gore, pandemija koja je na dva mjeseca potpuno zaustavila život u brojnim segmentima i privredi nanijela gubitke je pogodovala razvoju i modernizaciji kockanja.
Ovo je potvrdio Marko Romić, psiholog, specijalist traumatske psihologije u Domu zdravlja Mostar i voditelj Kluba liječenih ovisnika o kocki u Mostaru.
Zatvaranje kladionica po njegovim riječima nije patološke kockare spriječilo da upražnjavaju svoje potrebe i izazivaju sreću, jer oni koji su odlazili u kladionice su se modernizovali i prešli na online klađenja koja su im omogućeno čak iz kreveta i sa mobilnog aparata.
– Ja ne mogu govoriti tačne podatke o broju online kockara, ali je evidentno da su patološki kockari koji nisu mogli odlaziti fizički u kladionice našli načina se klade – kaže Romić.
Naglašava da su kampanje za kockanje i igre na sreću agresivne i da im podliježu sve generacije.
– Gdje god se makneš nekakva je reklama ili priča o nekom dobitku, a s druge strane imamo nikakvu strukturu i infrastrukturu koja bi se suprotstavila tome – ističe Romić koji vodi jedini Klub liječenih ovisnike o kockanju u BiH. Ovakvih klubova bi po njegovim riječima trebalo bi biti više u Mostaru a ne u državi.
– Svaki grad bi trebao imati, ne jedan nego više klubova. Svako mjesto gdje je par stotina ljudi trebao bi imati klub, a mi imamo samo jedan i to ovaj u Mostaru – kaže Romić. Smatra kako je to pokazatelj da nikome nije u interesu umanjiti broj kockara u BiH iako to razara društvo.
– Ovi koji opravdavaju postojanje kadinice i daju argumente da one (kladionoce) uplaćuju značajna sredstva u budžete, da vide suze jedne djevojčice čiji su se roditelji zbog toga razveli, svi milioni ne bi vrijedili ništa. Da ne kažem kad se ubije netko, a takvih svaki dan ima – tvrdi Romić.
No tačne podatke o broju razvoda i samoubojstava kao ni ostalih statistika u Bosni i Hercegovini kako napominje nema, kao ni broja patoloških kockara, iako bi takav registar morao postojati.
– U ovoj državi je sve nesređeno pa tako i ovo. Mi bi morali imati evidencije, a nemamo ih – poručio je Romić, koji već deset godina pomaže kockarima koji se žele izvući iz ponora.
– Na liječenje kockari dolaze kad su na samom dnu dna. Nisu to početnici u kockanju, obično oni imaju povijest od 10 ili 15 godina kockanja – ističe Romić navodeći kako je to jedini put koji tada vide kao spas od svega.
No gledano u postocima kako to nije niti jedan posto od onih koji bi se trebali liječiti, s obzirom na to je u BiH po njegovoj procjeni oko 50 hiljada patoloških kockara.
– Na liječenju je kod mene trenutno 25 patoloških kockara, a kroz klub je prošlo 130 onih koji su sudjelovali u programu više od godinu dana, dok je 850 onih koji su došli, pitali i nikad se nisu vratili ili su sudjelovali svega dva do tri puta – pojašnjava Romić.
Dodatni problem vidi u činjenici da sve mlađa populacija omađijana svjetlima igara za sreću kreće na put propasti zaluđeno mogućim velikim novčanim iznosima na brzaka i bez uloženog rada.
– Prve korake naprave već u sedmom razredu osnovne škole muškarci, a djevojke nešto kasnije, uglavnom u srednjom školi – tvrdi Romić. No ističe da u ralje poroka padaju prije nego postaju svjesni toga oni i njihova okolina, piše Klix.
U svijet kocke kako kaže ulaze iz različitih razloga, među kojima je znatiželja, želja za brzim novcem bez umaranja, ali motiv za kockanje najvećem broju je činjenica da nemaju posla.
