Ali onda je sve stalo na nekoliko mjeseci, sve dok Marija nije prihvatila njegov zahtjev. Poruka za porukom i razgovor za razgovorom, prerasli su u intenzivnu prepisku koja je rodila veliku ljubav kojoj se nisu nadali ni u najluđim snovima.
- Marijin profil se slučajno pojavio na Facebook i poslao sam joj zahtjev za prijateljstvo. Rekao sam da ćeš biti moja ili ničija, tako je i bilo – rekao je Josif, podsjećajući na početke njihove veze u prisustvu njegove doživotne prijateljice Marije. „Prepiskom smo se međusobno zbližavali, kao da se znamo čitav život“, dodao je.
- Prvo mi je poslao balone prijateljstva, zatim plavu ružu, a zatim mi je u šali poželio srectnu žetvu kukuruza jer smo tog dana imali žetvu“, rekla je Marija.
- Navigacija me je dovela do škole u Prekopima i još uvijek nisam znao gdje sam i kako da je tražim. Tada sam pitao lokalca koji je, srećom, poznavao Mariju i pomogao mi. Rekao je„ vozi za mnom “ i doveo me u dvorište kuće u kojoj živi Marija – rekao je Josif.
Prvi susret je bio pun emocija i sve se dogodilo vrlo brzo. Prvo su se vidjeli nekoliko puta putem video poziva, a onda je Josif odlučio da dođe kako bi napokon uživo upoznao svoju Mariju. Prvi sastanak bio je u Zelenoj gori u dvorištu Marijine porodične kuće i bio je pun pozitivnih emocija.
Odmah su pali jedno drugom u zagrljaj i tako je započela njihova ljubavna priča. Josif je Mariju opisao kao osobu koja se voli, u dobru i zlu. Marija je rekla Josifu da imaju sličan karakter i sličan pogled na život. Zbog toga su se tako brzo združili. „Oboje zaslužujemo jedno drugo i da provodimo ostatak života u blagoslovu svoje ljubavi“, rekao je sretno zaljubljeni par.
Marija je radila kao krojačica u jednoj od najpoznatijih fabrika u Međimurju. Josif je, pak, više od 30 godina živio i radio u Švedskoj u gradu Treleborg, nedaleko od Malmea. Po zanimanju je ekonomista. Radio je mnogo različitih stvari, od komercijalnih poslova do kućnih poslova.
- Ako uporedimo Hrvatsku i Švedsku, to su dva različita svijeta. Prvo, u mentalitetu. Kad god se vratim u Hrvatsku, teško mi je da se asimiliram sa ljudima ovdje. Drugačije je odgajati djecu i brinuti o odraslima.
Ne možemo generalizovati život, biće bolje, to je moj moto. Ovdje moramo raditi kako ne bismo upirali prstom u svog komšiju i smatrali se idealnim. Prvo moramo da poradimo na sebi da bismo postali bolji.”
Zajedno su otišli u Švedsku, Marija iz prethodnog braka ima dvoje djece i unuke, baš kao i Josif. Djeca su prihvatila nove partnere i nije im smetala ljubavna veza koju su započeli.
