Kao što smo i najavili tužioci pred sam kraj odustaju od skoro trećine svjedoka, ali iz Tužilaštva “otkrivaju“ da vode neke druge istrage u koje su uključeni i oni koje su saslušavali i tokom istrage protiv premijera i drugih i koji su bili na spisku svjedoka?!
Na stranu što je to potpuno neuobičajena praksa i razvodnjavanje predmeta koji je dvije godine u žiži interesiranja javnosti, nije jasno kako Tužilaštvo BiH misli procesuirati one koji nisu građani Bosne i Hercegovine, a Sanja Lekić i Samir Cerić to sigurno nisu, a pogotovo kako “neki drugi tužioci“ Tužilaštva BiH mogu voditi istragu protiv osobe koja je na spisku svjedoka u predmetu Tužilaštva BiH, kao što je Sanja Lekić.
Nije jasno ni zašto je protiv njih otvorena zasebna istraga početkom prošle godine, kako je novinarima potvrđeno iz Tužilaštva BiH, dakle nakon potvrđivanja optužnice protiv premijera i drugih, iako je Sanja Lekić dala izjavu tužiocima mjesecima prije potvrđivanja optužnice, a Samira Lekića nisu nikad ni saslušali jer je on, kako su sami priznali, to odbio.
Zbunjuju i tvrdnje tužilaca kako će uložiti u materijale dokaze dokumente koje su dobili u Crnoj Gori kojima će dokazati kako je cijena respiratora za Federaciju lažno uvećana kako bi se oštetila Federacija, jer Sanja Lekić koju tužioci nisu pozvali za svjedoka za medije je izjavila da je upravo ona dala dokumente tužiocima i da su “papiri sve razotkrili“, jer “Kristian Marić je radio prevare zajedno sa Borno Ciceronom, ne Sanja Lekić i ne Fikret Hodžić“.
Borno Cicero je još jedan važan akter nabavke respiratora od koga tužioci nisu nikad uzeli izjavu. No, Kristianu Mariću je Tužilaštvo dalo imunitet i on je ispričao kako je postojao plan prevare da se napravi lažna faktura kako bi Federacija platila značajno veću cijenu za nabavku respiratora, da su u tom planu učestvovali on, Sanja Lekić i Samir Cerić. Marić za svoje tvrdnje nije ponudio nikakve dokaze, no od Tužilaštva je dobio imunitet a protiv Cerića i Lekićke se vodi zasebna istraga, a Lekićka se ponudila da svjedoči.
Iz onoga što su dosad dokazali tužioci jasno je da je Fikret Hodžić sredstva za nabavku respiratora uplatio kineskom posredniku i da su respiratori isporučeni Federaciji u jeku prve pandemije, kada ih je na tržištu bilo skoro nemoguće nabaviti zbog velike potražnje, o čemu je svjedočio još jedan svjedok od koga su tužioci odustali – Dušan Nešić. Nema nikakvih dokaza, iako je SIPA sve provjerila da se dio tih sredstva vratio na neke račune, odnosno da se bilo ko od optuženih okoristio tim novcem od respiratora.
Premijer Novalić je optužen da je organizirao grupu u kojoj su bili Solak i Hodžić i da su oni osmislili plan prevare, odnosno nabavku respiratora po uvećanim cijenama. Ironija je da je jedini plan, koji su nam tužioci predstavili u sudnici, kojim se planirala prevariti Federacija, i to samo po Marićevim tvrdnjama, osmišljen između njega Lekićke i Cerića, a tužioci nakon njegove izjave ne da to nisu dalje dokazivali, nego sad odjednom javnost saznaje da je to neka druga istraga.
Ovaj njihov postupak, koji očito nije nimalo slučajan, upućuje da njih ne zanima da li je neko prevario Fikreta Hodžića, odnosno da li su razni mešetari koji su u to vrijeme djelovali na tržištu medicinske opreme osmislili prevaru kojom su u krajnjem oštećeni građani Federacije BiH jer su respiratori plaćeni sredstvima iz budžeta. Tužilaštvo i dalje, selektivnim dokazima, samo dokazuju krivicu premijera, Solaka i Hodžića čime, s obzirom na sve navedene dileme, dodatno pojačavaju sumnje, koje ovaj slučaj prate od početka, da se radi o političkom procesu kome je cilj rušiti premijera, odnosno slabiti Vladu Federacija.
Upravo strategija Tužilaštva BiH koje je nakon godinu dana podiglo optužnicu, a onda svako malo najavljuju neke nove istrage i odustaje od brojnih svjedoka, govori da, ili istraga nije urađena kako treba, ili je isforsirana od početka bez stvarne namjere da se dokaže da li su premijer i Vlada FBiH odobravanjem sredstava za nabavku respiratora počinili neke greške i zloupotrebe i da li su i kako oštetili budžet.