Njen tim i ona proveli su istraživanje o vrstama ljubavi kao i kakav uticaj na osobu ima partner kog tvrdi da voli. Pratili su koji dijelovi mozga se aktiviraju kada se osobama pokazuju neke neutralne slike, a zatim koji se dijelovi mozga aktiviraju kada im se pokaže fotografija osobe koju vole.
Ovo istraživanje je pokazalo da se kada osobi pokažete fotografiju voljene osobe u mozgu aktivira tzv. centar nagrade koji se aktivira i pri doživljavanju orgazma ali i korišćenju opojnih droga.
Međutim, glavni zaključak do kojeg je Fišer došla je taj da ne postoji samo jedna vrsta ljubavi već tri: romantična, seksualna i povezujuća.
Romantična ljubav je ta koja nas navodi da svu energiju usmjerimo na jednu osobu, seksualna je ta koja određuje koliko često određena osoba želi da vodi ljubav, a povezujuća je ona u kojoj osjećamo dovoljnu sigurnost da s tom osobom želimo da imamo djecu i zajednički život.
Kako je Fišer objasnila u svom TED govoru, svi su ljudi sposobni da vole više osoba odjednom na različit način, i zato čak i ako neka osoba samo sa svojim partnerom želi da ima porodicu, to ne znači da se u njoj ne može javiti seksualna ljubav prema drugoj osobi.
Naravno, ovo ne znači da je varanje opravdano, već samo da oni koji varaju mogu zaista da govore istinu kada kažu da vole svog partnera uprkos tome što su ga prevarili.
