Piše: Avdo Avdić, Žurnal
Bio je 4. januar 1993. godine. Enver Zornić je obezbijedio kanister s benzinom kojeg je, potom, predao Džemalu Hrustemoviću, Ismetu Tinjaku i Enveru Džanki. Trojka je istog dana otišla u napuštenu kuću u ulici Varaždinska 34 u kojoj su se nalazi leševi ranije ubijenih Josipa Gogala i Jovana Popovića.
“U cilju uništavanja tragova izvršenih ubistava, leševe Popović Jovana i Gogala Josipa prekrili su drvima, polili benzinom i zapalili”, napisao je u avgustu te ratne 1993. godine vojni sudija Muhidin Kapo.
Pet dana poslije spaljivanja, Zorici Gogala su javili da joj je suprug ubijen.
“Sahrani niko od nas nije prisustvovao, a sahranjen je 9. januara na Groblju Svetog Josipa u Sarajevu”, prisjeća se za Žurnal penzinisana bh. sutkinja Zorica Gogala.
“Afera s šestimi trupli”, pisalo je tog dana na stranicama slovenačkog Dela koji je detaljno izvijestio o pronalasku posmrtnih ostataka šest ljudi u sarajevskom naselju Hrasno brdo.
“Gogala ubijen”, objavila je HINA vijest iz Sarajeva u kojoj je navedeno da je “zapovjedništvo sarajevske vojne policije u petak poslijepodne saopćilo da je visoki državni dužnosnik u Vladi BiH i ugledni djelatnik HDZ-a BiH Josip Gogala okrutno ubijen”.
Tadašnji član Predsjedništva BiH Miro Lasić izdao je saopćenje u kojem je naveo da je “Hrvatima u Sarajevu ugrožena osobna sigurnost, jer se pojedine skupne pod zaštitom vojnih vlasti nasilno ponašaju”. Vođe te nasilne grupe, ispostavit će se nekoliko dana kasnije, bili su Enver Zornić i Izet Tinjak. Ukupno ih je bilo devet i sijali su strah u tom dijelu Sarajeva.
“Zbog osnovane sumnje da su počinili krivično djelo ubistvo Josipa Gogala i drugih lica, zatim teške krađe, Vojno tužilaštvo Sarajevo je na prijedlog Vojne policije prihvatilo krivične prijave i otvorilo istragu protiv ukupno devet osumnjičenih koji se nalaze u pritvoru. Istragom je obuhvaćeno šest, u našem listu već pomenutih pripadnika Šeste brdske brigade – Izeta Tinjaka, Rifeta Zornića, Envera Zornića, Dževada Omerbegovića, Amira Husića, Mirsada Ašanija”, izvijestilo je 14. januara 1993. godine sarajevsko Oslobođenje.
Sedam mjeseci kasnije, Vojni sud je presudio. Prvooptuženi Enver Zornić osuđen je na deset godina i dva mjeseca zatvora. Drugooptuženi Izet Tinjak osuđen je na petnaest godina robije, Mirsad Ašani je dobio deset godina i dva mjeseca, Enver Džanko pet godina i osam mjeseci, Amir Husić na dvanaest godina, dok su Džemal Hrustanović i Ismet Tinjak osuđeni na po tri mjeseca zatvora. Ubili su, a potom spalili – Jovana Popovića, Josipa Gogala, Jagodu Janković, Sretena Ninkovića i Dobrilu Vuletić rođenu Sobotić. Sve su ih, od jula 1992. godine do januara 1993. godine ubili na identičan način u napuštenoj kući u Varaždinskoj ulici u Sarajevu. I sve su ih spalili.
Enver Zornić danas tvrdi da mu se pakuje afera. Tadašnji sudija a današnji advokat Muhidin Kapo tvrdi da se to svima moglo desiti. Čelnici SDP-a BiH tvrde da nisu znali da je Zornić osuđen zbog ubistva Srba i Hrvata u Sarajevu, pa su ga zato predložili za direktora javnog preduzeća Toplane Sarajevo. Kantonalni premijer Edin Forto također nije bio upoznat, kao što je tradicionalno iznenađen i Elmedin Konaković. Uglavnom, svi kažu: “ako se dokaže da je sve ovo istina, Zornić mora odstupiti”. No, sve je zvanično dokazano prije tačno 26 godina. I svi su mogli znati, da su željeli da znaju.
