Sagovornik portala Slobodna Dalmacija pokušava uvjeriti birokratski aparat da je bio bolestan, da je ležao u bolnici (ima otpusno pismo), da je bio pozitivan na brzom antigenskom testiranju, da je skoro završio na respiratoru, da se poslije izlaska iz bolnice još mjesec dana liječio kod kuće…
Sada može bez COVID pasoša izići jedino iz svoje kuće na ulicu, ne može ići na Hajduka, ako se ne testira, ne može u pozorište…
- Ma ne mogu nigdje. Porodica mi živi u inozemstvu i ja ne mogu otići posjetiti svoju suprugu i djecu, jer nemam COVID putovnicu “koju sam zaslužio”. Kažu mi u HZZO-u da oni u kompjuteru imaju samo podatak da sam imao pozitivan antigenski test, ali da to nije dovoljno i da odem na Higijenski napraviti PCR test, jer da jedino njega priznaju za izdavanje COVID putovnice.
Da sam znao da ću imati ovakve probleme onda bih nakon brzog antigenskog testa, koji sam napravio u aprilu, kada sam dobio simptome korone, bio napravio i PCR test, ali to niko od mene nije tražio, niti mi je rekao da moram napraviti. Suludo, pa ja sam skoro umro od te bolesti i stalno su nam ponavljali da putovnicu mogu dobiti oni koji su vakcinisani ili koji su je preboljeli”, jada se Splićanin.
A on se ne može ni vakcinisati jer je prošlo malo od završetka bolesti i jer ima puno antitijela.
- Moja porodična doktorica, koja je od samih početaka (26. aprila ove godine) moje bolesti upoznata sa svime, ne želi mi dati uputnicu za PCR test jer sam prebolio COVID, što je ona i zavela u moj zdravstveni karton”, kaže 57-godišnjak.
Njegova borba s COVID-om započela je 26. aprila.
- Tada sam dobio prve simptome i otišao napraviti brzi antigenski test. Bio je pozitivan i o tome sam izvijestio svoju obiteljsku liječnicu. Po preporuci svoje doktorice ostao sam kod kuće i liječio se.
Sedmi dan mi se stanje pogoršalo, počelo me stiskati u prsima i otišao sam na Infektologiju KBC-a Split. Tamo su mi napravili sve pretrage i utvrdili da imam obostranu upalu pluća. Pustili su me kući, ali se nakon dva dana ponovno tamo vraćam, jer mi se situacija pogoršala. Stavljaju me na kisik, a prva dva dana bolničkog liječenja sam bio i na granici za respirator. Nakon 11 dana me puštaju iz bolnice na kućno liječenje”, govori on.
Iz bolnice izlazi negdje krajem maja, početkom juna i 10. jula radi kontrolu koja je pokazala da se stanje popravilo, a krajem juna radi test na antitijela i utvrđuje da ih ima “za izvoz”.
- Od sredine jula ja pokušavam dobiti COVID putovnicu, ali ne uspijevam. I tu u HZZO-u mi kažu da je ne mogu dobiti jer me nema u sustavu, a ja zbog COVID-a skoro “glavu izgubio”.
Jedino što mogu uraditi je mogu otići na brzi antigenski test, platiti ga 150 kuna (oko 35 KM), što nije problem i tada opet nisam ništa uradio, jer opet neću moći dobiti putovnicu, budući da priznaju samo PCR test.
Zbog ovog mog slučaja višekratno sam zvao pet-šest telefonskih brojeva u Ministarstvo zdravstva, ali mi se tamo nitko nije javljao. Tek kada sam pisao ministru Berošu, dobio sam odgovor. Ja sam čovjek bez građanskih prava, a ko zna koliko još ima ovakvih slučajeva u Hrvatskoj”, zaključuje 57-godišnji Splićanin.
