Piše: Tarik Dautović
John Maxwell, u svojoj knjizi ”17 zakona o timskom radu”, navodi jedno vrlo interesantno zapažanje: niko ne odustaje na početku, svi odustaju na sredini. Zašto? Zato što misle da će put postati lakši, da će obaveza biti manje i da će i to malo obaveza što ima biti lakše; da će trebati manje discipline, manje odgovornosti; jednostavno, da više neće morati raditi onoliko koliko su radili na početku.
Međutim, istina je potpuno suprotna: ne postaje lakše, postaje samo teže. To je zapravo i logično. Jer, svaki novi nivo, svaki novi stepen će zahtijevati da mi budemo drugačiji. Dakle, morat ćemo jačati. U svakom smislu. Tako da ako nismo spremni, onda naravno jedina opcija koja preostaje jeste odustajanje.
Drugi fenomen jeste da živimo u vremenu nezadovoljnih ljudi – ljudi koji žele velike rezultate i uspjehe, ali ih žele sada i odmah. Takvi ljudi ne razumiju proces koji vodi do cilja i uspjeha. Oni vide planinu, ali ne vide put koji je potreban do vrha! Vrlo jednostavno: kada uđemo u samoposlugu, mi vidimo gotov proizvod, ali ne vidimo proizvodni proces i sve ono što je dovelo do toga da bi taj proizvod stajao na polici. Tako kada vide osobu koja je postigla neki rezultat, oni vide samo rezultat, a ne vide sve ono što je dovelo do tog rezultata. Pošto ne vide taj put kada oni krenu, vide da to nije onako kako su zamislili.
Dvije su posljedice toga: odustajanje, jer nisu dovoljno disciplinovani, te mišljenje da su svi oni koji su uspjeli, zapravo lopovi i kriminalci. Jer, te osobe nikako ne mogu da ‘svare’ da za neki uspjeh treba nekoliko godina, da neko neke stvari nije stekao preko noći i na nedozvoljen način.
Naravno, ima tu još varijanti: staza manjeg otpora, brzog bogaćenja, jer misle da se samo tako mogu obogatiti. Jer su bogatstvo, ‘slava’ i moć jedini cilj, odnosno ‘prečica do snova’. To je isto kao sport: mi vidimo fudbalere kako daju golove, košarkaše kako daju koševe, atletičare, bicikliste kako obaraju rekorde i osvajaju medalje. Ali, ta medalja, taj gol, taj koš, ta titula šampiona samo je ‘tačka na i’. Koliko se iza toga krije, nekada ne možemo ni zamisliti.
Tako je sa svakim poslom… Dakle, bit će vam teško. I to je normalno. Treba da bude teško. Niste vi ni prvi ni posljednji kojima će biti tako. Jednostavno taj put je takav. To je to. Drugačije ne može.
Ako odustanete, ništa vam neće biti lakše. Naravno, treba biti odvažan da bi se krenulo na put. Mnogi ljudi nikada ne krenu, jer ih je strah neuspjeha, jer u svojoj glavi unaprijed stvore hiljade loših scenarija koji im se mogu dogoditi (iako se u većini slučajeva ti scenariji nikada ne dese).
Kako prevazići poteškoće i krenuti putem svoga cilja, pišemo u narednoj kolumni.
