Piše: Tarik Dautović
U jučerašnjoj kolumni pisao sam o važnosti pripreme, odnosno organizacije i o koracima koje organizacija podrazumijeva, naglasivši kako je dobra organizacija pola završenog posla, odnosno kako se sa dobrom organizacijom rješavamo pola treme. Danas pišem o onome što rješava drugu polovicu. To je vježbanje.
Govorništvo kao sport
Govorništvo je kao sport – ako ne vježbate i ne trenirate, nema uspjeha. Uostalom, kao i svaka druga vještina. Jer, vještina se stiče, trenira, vježba i usavršava; sa njom se čovjek ne rađa. A govorništvo jeste vještina. Onoliko koliko budete vježbali, toliko ćete biti dobri govornici. Pogledajte samo karate, kung-fu majstore; koliko puta vježbaju i ponavljaju jedan udarac?! Samo jedan! Vježbaju dok taj udarac ne postane perfektan. Tako je i sa govorništvom. Demosten, jedan od najvećih govornika svih vremena, mucao je. Ali je svakodnevno vježbao i radio dok nije savladao tu prepreku (stavljao kamenčiće u usta i tako govorio; derao se uz vjetar; govorio pored rijeke nadjačavajući njen huk).
Kraljev govor
Vjerovatno vam je poznat i film „King’s speech“, snimljen po istinitom događaju o kralju koji bi skoro potpuno izgubio moć govora kada bi trebao da se obraća javnosti. Međutim, uspješno je savladao prepreku. Kako onda možete pomisliti da vi ne možete? Mnogo je još primjera koje ću spominjati. Ali, ako vam ovi navedeni izgledaju nerealno i daleko, uzmite bliži primjer – mene, osobu koja je imala strašnu tremu kada je trebala da govori pred bilo kim, a kamo li masama, a danas organizuje seminare/treninge/radionice na temu govorništva i javnog nastupa, podučavajući druge kako da govore i poprave svoj javni nastup.
Nisam ni sanjao da bih jednog dana mogao da vodim otvorenje „Vijećnice“. Možda je moja najbolja odluka bila što nisam odustao od toga, iako sam se prepao. A mogao sam kazati nadređenoj osobi: nisam ja za to, angažujte nekoga drugog. Nisam. Vjerujte, sada kada pokušavam da se sjetim zašto to nisam uradio, ne znam. Jer, ja prosto nisam vidio logiku u tome da ja, koji nikada nisam imao takvo iskustvo, niti znanje, vodim otvorenje jedne takve manifestacije.
Vježba za govorništvo
Naravno da je bilo treme. Naravno da je za jedan takav nastup trebalo vježbati i dobro se pripremiti. Šta i kako sam radio? Prvo sam stao pred ogledalo i vježbao. Da! Pred ogledalo. Pričao i gledao sam sebe. Skoro svi mi imamo neke „tikove“ kojih nismo svjesni do onog trenutka dok se pažljivo ne počnemo posmatrati. Sljedeći korak bilo je vježbanje pred živim bićima. U ovom slučaju, pred roditeljima i braćom.
Najbolji način da se riješite treme jeste upravo to – vježbanje pred ljudima. To može biti jedna osoba, ne mora više – brat, sestra, rođak, drug, cimer, svejedno. Probajte i vidjet ćete koliko je teško nastupati čak i pred ljudima koje dobro znate, ili sa kojima čak provodite svaki dan. Zašto? Pa jednostavno nismo navikli da budemo u centru pažnje. Pozornica i govornica nam nisu prirodni ambijent, to nije nešto na što smo navikli. I odatle se stvara ta trema i osjećaj nelagode. A naravno i od očiju „uprtih“ u nas.
Bez treme
Šta se poslije desilo u Vijećnici? Vjerovali ili ne, nisam imao treme nikako. Nevjerovatno, ali je tako. Čak ni sam sebi nisam vjerovao u tom trenutku. Dok sam govorio u podsvijesti sam mislio: „Pa Bože, je li ovo moguće? Je li moguće da se ne tresem nimalo, da ne osjećam nervozu u želucu?“ Bilo je moguće. Kako? Pa tako što sam već pred svojom porodicom prevježbao. Već sam osjetio taj osjećaj nelagode, straha i treme. Poslije vam postaje ‘’svejedno’’. Ako možete govoriti pred pet ljudi, onda možete i pred 50. Broj publike poslije postaje apsolutno nebitan.
Drugi način na koji možete vježbati jeste snimanje mobitelom. Jednostavno, snimite se i pregledate nastup. Probajte. Iznenadit ćete se koliko se razlikuje od onoga što ste očekivali. I naravno, onda ponavljate (i svaki put se snimate) sve dok ne budete zadovoljni svojim nastupom. A onda taj nastup samo prenesete na pozornicu.
Ovo su metode koje ja koristim i koje su u mom slučaju sto posto uspješne i efikasne. Ovo su metode koje preporučuju i svi svjetski stručnjaci. Morate vježbati. Bez vježbanja nema napretka. Probajte (iako ste možda skeptični) i vidjet ćete koliko je efikasno.
Ima li još metoda? Naravno da ima…
