Ovim su otvorena vrata svima onima kojima je banka naplatila naknadu za obradu kredita, da putem tužbe povrate novčani iznos.
Obzirom da je ovo prva pozitivna presuda ovakve vrste u Republici Srpskoj i da bi mogla značajno izmijeniti sudsku praksu novinari su kontaktirali advokata Dalibora Mršu, koji je više rekao na ovu temu.
- Presuda Okružnog suda u Banjaluci je zaista dobro obrazložena. Navedeno je da se troškovi ne smiju obračunavati, niti naplaćivati paušalno, te da moraju biti usklađeni prije svega sa Zakonom o obligacionim odnosima, gdje se jasno definiše da ugovorne odredbe moraju biti jasne, razumljive i da obavezuju ugovarače tek ukoliko su takve. U troškovim obrade kredita nije uopšte jasno naglašena struktura tih troškova, tako da korisnik kredita ne zna zašto i šta tačno plaća, što je dokazano i vještačenjem. Takođe, Sud je stao i na stanovište da je nedopustivo da se ugovorom definiše kako se korisniku kredita na raspolaganje stavlja jedan iznos, a da mu se isplaćuje drugi, umanjen za troškove obrade kredita. I kao treće, i ono što je vrlo bitno istaći je Sud posebno naglašava primjenu Zakona o zaštiti potrošača, a korisnik kredita i jeste potrošač, a ugovor jeste kreditni proizvod i on mora biti nedvosmisleno jasno koncipiran kako ne bi ostavljao bilo kakve mogućnosti za proizvoljna tumačenja – istakao je Mrša.
Prije presude Okružnog suda u Banjaluci, isti stav je zauzeo i Apelacioni sud Brčko, potom Viši sud u Somboru još 2017. godine, kao i Vrhovni i kasacioni sud u Srbiji.
Sve ove presude znače mnogo jer se počinje formirati jedna pozitivna sudska praksa koja šalje signal da se u ugovornim odnosima moraju poštovati prava i obaveze obe ugovorne snage, te da ni jedna strana ne može biti favorizovana koliko god bila u jačoj finansijskoj poziciji, piše 6yka.com.
Inače, iznosi koji banke naplaćuju na ime troškova obrade kredita idu i do više hiljada maraka – određuju se u procentima od iznosa kredita, a kreću se od 0,5 do 1,5 posto, a ponegdje čak i 2 posto.
Kome će banke sve vraćati novac?
Kaže da se kao sporno ne bi trebalo postavljati pitanje zastare, te da bi svaki korisnik kredita, bez obzira o kakvom se ugovoru o kreditu radi, ako se u njemu javljaju troškovi, ima pravo obratiti se sudu.
- Ipak bih podsjetio da je ovo drugostepena odluka, ona jeste pravosnažna i jeste putokaz praksi, ali nije isključeno, i toga trebaju biti svjesni građani, da će vjerovatno trebati vremena da ovo postane ustaljena sudska praksa – naglasio je Mrša.
