Iznenađenje – nektarina je zapravo vrsta breskve, osim što ima glatkiju kožu u poređenju s breskvom, piše Goodhousekeeping.
U osnovi, mali regresivni gen deli nektarinu od toga da bude breskva. Breskve su porijeklom iz Kine gdje su ih uzgajali za komercijalne svrhe, a u Sjevernu Ameriku stigle su početkom 19. vijeka.
U Kaliforniji su od 1940. uzgajali nektarine da imaju više mesa i javljaju se varijeteti pa je na taj način postala dostupnija širokoj javnosti.
Koža breskve prekrivena je zaštitnim slojem dlačica koju najčešće uklanjamo prilikom pripreme pekmeza ili pravljenja pita, budući da se prilikom kuhanja i pečenja može stvrdnuti. Koža nektarine je tanja, pa je ona bolji izbor za izradu tarta ukoliko nemate vremena ni volje da je ljuštite.
Osim toga, nema nikakve razlike. Na vrhuncu sezone, u julu i augustu, iako se mogu pronaći već i u kasno proleće i ranu jesen, breskve i nektarine imaju sočno meso i sladak ukus. I kod jedne i kod druge koštica može biti čvrsta i urasla u meso ili pak labava i da se lako odstranjuje. Obje vrste ukusne su sirove ili pečene i kuhane.
Kod biranja voćke važno ih je pomirisati. Ukusnije voće ima intenzivniji miris. Zrele breskve mekše su na dodir. Potražite one s ružičastom i kremasto bijelom ili crvenom bojom, a izbjegavajte one koje su zelenkaste kod peteljke ili su na nekim mjestima natučene.
