A i u jučerašnjem intervjuu za Novu TV, prvom nakon izbora, budući vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske Milanović je potvrdio da misli ozbiljno.
“Stalno ću to (da se naši vojnici povuku, op.a.) inicirati, to je potpuno bezglava misija. Tamo nema rješenja, pitanje je kad će se SAD povući”, rekao je izabrani predsjednik odgovarajući na novinarsko pitanje. Doduše, to je bio prilično čudan odgovor na pitanje hoće li formalno inicirati povlačenje, ali zanemarimo to zasad.
Predsjednik, barem u slučaju vojske, nije samo neko ko u maniri opinion makera gura neke teme u javnom prostoru, ko neobvezujuće predlaže i kritizira, već i vrhovni zapovjednik koji donosi formalne odluke. Vojska je, uz sigurnosne službe i vanjsku politiku, jedna od najbitnijih domena koje pokrivaju skromne predsjedničke ovlasti, piše Index.
No za to je, barem sudeći prema prethodnom slučaju povlačenja hrvatskog kontingenta sa sirijske Golanske visoravni (koja je pod izraelskom okupacijom) 2013., potrebna i odluka sabora i predsjednika.
Milanović: To nije naš rat, to nije čak ni NATO-ov rat
Stoga nije jasno hoće li Milanović zaista moći narediti povlačenje iz Afganistana, ali jasno je da to želi napraviti. To je prvi put dao do znanja još u julu, nakon vijesti o tragičnoj smrti hrvatskog vojnika Josipa Briškog u napadu bombaša samoubice na vojni konvoj koji je putovao u kamp pored Kabula. Još dvojica hrvatskih vojnika ranjena su u tom napadu.
“To nije naš rat, to nije čak ni NATO-ov rat. Mi smo smanjili hrvatski kontingent na 50 vojnika i onda se kasnije opet povećao. Mislim da Hrvatska treba povući svoje vojnike iz Afganistana”, rekao je tada Milanović novinarima.
Naravno, osim pitanja hoće li Hrvatska zaista prekinuti svoje sudjelovanje u NATO-ovoj misiji nakon gotovo 17 godina (sam rat traje jedva nešto duže, oko 18 i po godina), nameće se i pitanje treba li Hrvatska to napraviti.