Za njegove patente otimala se američka NASA, a krajem prošlog vijeka proglašen je tehnološkim viškom kad je pokazao da jedini umije da osmisli i napravi dio za moćnu vojnu raketu. Od tada njegovo znanje nije bilo poželjno, ali dao je riječ da neće da priča o tome i toga se drži.
Osmislio je i mjenjač za čuveni “jugo”, a tenk jugoslovenske armije pet puta je bio jači sa njegovom turbinom. Njegova konstruktorska rješenja koriste “mercedes” kamioni.
Danas živi od mizerne penzije, pet puta manje od nacionalne.
Živi u kući u koju je svaku ciglu sam uzidao, od temelja do krova i prvi put je nekome ispričao šta mu je na duši.
- Ja sam 1967. godine završio srednju školu, a 1968. sam u Beogradu prijavio prvi patent sa nazivom “mašina za prikupljanje polena”. Taj uređaj mi je otkupila “Saponia” iz Osijeka, jedan njen pogon u Dubrovniku koji se onda zvao “Dalmacija bilje”. Od njih sam dobio stipendiju iz radnog odnosa i studirao sam brodogradnju. Nisam diplomirao, a imao sam prosjek 10. Nisam položio engleski – pričao je Nebojša za emisiju “Nećete vjerovati” za Glas zapadne Srbije.
Kako kaže, ta revolucionarna mašina je, bez otvaranja, mogla da skupi do 450 kilograma polena.
Onda su uslijedila još tri vrhunska patenta, koja je uradio na služenju vojnog roka. Jedan je danas spasonosno rješenje za teške kamione, hidrodinamički automatski mjenjač.
– Sad “mercedes” to koristi, taj patent već može da koristi svako. Bez moje saglasnosti. Sad to zovu retarder. To je mjenjač koji sam koči, sam ubrzava, dolazi do izjednačavanja momenata, okretanja i kočenja, dovodi uvijek u vagu. Kad je jače opterećenje on usporava, što je manje opterećenje, on pojačava brzinu – objašnjava on.
Nebojša je i jedini čovjek koji je ušao u tim konstruktora “Zastave” u Kragujevcu bez dana radnog staža. Isključivo na pamet, što je tada bilo nezamislivo, prenosi Blic.
- Pošto ja nisam imao radnog staža, studirao sam, ovamo su me vodili kao saradnika, mada mi je to išlo u radni staž, ali četiri godine, to nisu nikakve godine, Morali su da me prime sa biroa, preko konkursa. Uslov konkursa je bilo 10 godina radnog staža za diplomirane inženjere, a ja nisam imao ni diplomu ni radni staž. Onda su izmislili da se polaže ispit inteligencije. Od nas četrdesetak ja sam imao 203 indeksna poena. To je daleko, daleko iznad prosjeka. Bio sam na prvom mjestu, ispred svih kandidata – priča Nebojša.
