Nakon što je primijetio da dnevno pije 10 litara vode, obratio se ljekarima koji su odmah posumnjali da ima dijabetes. Uradio je potrebne analize, ali rezultati su pokazali da ne boluje od dijabetesa, već da se iza njegove ekstremne žeđi krije tumor mozga koji je smješten u hipofizi – maloj endokrinoj žlijezdi, prečnika do 15 milimetara, koja se nalazi u koštanoj duplji lobanje, ispod mozga.
Dio mozga veličine graška kontroliše osjećaj žeđi, a u Plamerovom slučaju, tjerao ga je da pije pet puta više od preporučene dnevne doze. Tek kad je otišao na rutinski pregled vida, uočena je izraslina i upućen je u bolnicu na magnetnu rezonancu kojom je otkriveno da ima tumor na mozgu. Jonathan, koji je inače poštar iz Falmouta u Kornvelu, prošao je 30 ciklusa zračenja i sad više nema tumor.
– Osjećao sam stalnu žeđ koju nisam mogao da neutrališem i došao sam do tačke kad sam izbacivao jednaku količinu vode koju sam pio. Danima sam izostajao sa posla i bio sam ekstremno umoran. Kad sam čuo dijagnozu, bio sam skrhan – rekao je Plamer koji se odmah povrgao liječenju.
Propisana mu je terapija steroidima zbog koje je sa početnih 76 kilograma, došao do čak 114. Zbog liječenja nije mogao da igra ragbi, ni kriket što je ranije radio i to svake nedjelje.
- Počeo sam da trčim i plivam što je bila beskontaktna alternativa sportovima kojima sam se ranije bavio. Tako sam ponovo uspostavio kontrolu nad težinom – kaže Plamer.
Sadašnji cilj mu je da prikupi novac za dobrotvornu organizaciju “Brain Tumor Research” putem sponzorisanog skoka sa padobranom, prenosi Kurir.
