Dok su mali, to čine prvenstveno iz ličnih interesa, a kasnije zbog tuđeg mišljenja ili onoga što je društveno prihvatljivo, ističu stručnjaci i naglašavaju da je takvo ponašanje normalno za razvoj djeteta.
Obično počinju da lažu između druge i četvrte godine, ali rijetko to treba shvatiti ozbiljno jer neće postati problematični zbog nekoliko neizrečenih istina. Stručnjaci kažu da je laganje kod djece zapravo znak da znaju što se dešava oko njih, razvila su “teoriju uma” – svijest o tome da drugi mogu imati različite želje, osjećaje i uvjerenja o sebi.
Njihove prve laži najčešće su smješne i simpatične i bez ikakvog efekta. Na primjer, kada tvrde da nisu pojeli kolač, a usta i lice su im umrljani čokoladom, ili optuže psa da je crtao po zidu. Oni znaju da mogu da zavaraju druge, ali još nisu dovoljno vješti i uvjerljivi u tome.
I dok samo laganje nije društveno prihvatljivo, sposobnost da znaju šta drugi misle i osjećaju je važna društvena vještina. To je povezano s empatijom, saradnjom i brigom za druge.
